Zastava Bosne i Hercegovine

Garancija na rezervne delove uređaja i usmeno saopštavanje kupcu o njenom trajanju

Email Print


Napomena:
  • Ovaj stručni tekst se odnosi na propise koji važe na dan njegovog objavljivanja. Svi izneti stavovi su stručni stavovi, odnosno shvatanja autora teksta, koja se baziraju na tumačenju pozitivnopravnih normi, i ne predstavljaju obavezujuće instrukcije.
  • Ulaskom u DEMO verziju pravne baze Paragraf Lex, možete BESPLATNO pristupiti SVIM propisima Srbije i time možete utvrditi ažurnost ovog teksta.

Za razliku od posetilaca vebsajta koji mogu bez naknade pročitati odabrane stručne tekstove koji se odnose na pozitivne propise na dan objavljivanja teksta, pretplatnici na pravnu bazu Paragraf Lex, u bazi uvek imaju dostupne tekstove koji se odnose na prethodne, nevažeće verzije propisa kao i nove komentare i druge dokumente koji se odnose na važeće propise. Isključivo pretplatnici na pravnu bazu uvek imaju pristup i ažurnim dokumentima. Baza se ažurira na dnevnom nivou.

Autor: Redakcija

Objavljeno: 01.02.2017.



Pitanje:

Dana 5.10.2015. godine izvršen je servis na štampaču pri čemu je ugrađen deo. Tačno godinu dana kasnije, 5.10.2016. godine kupac se javlja sa pritužbom da deo ne radi dobro i poziva se na garanciju a kasnije i na Zakon o zaštiti potrošača. U trenutku servisiranja uređaj nije bio u garantnom roku. Usmeno je saopšteno kupcu da garancija na rezervne delove koju servis izdaje iznosi 90 dana od datuma ugradnje sem u slučajevima kada je garancija jasno naznačena od strane proizvođača. Da li Zakon o zaštiti potrošača identično tretira rezervne delove i krajnje proizvode/uređaje?


Odgovor:

U postavljenom pitanju navedeno je da je ovlašćeni servis poslao ponudu koju je kupac prihvatio, nakon čega je izvršen posao koji obuhvata servisiranje štampača i ugradnju dela. Servisiranje štampača je obavljeno u trenutku kada štampač nije bio u garantnom roku (pretpostavka je da je garancija na štampač istekla). Za obavljen posao ovlašćeni serviser je izdao fakturu korisniku koja obuhvata sledeće stavke: iznos za servisiranje i iznos tj. prodajnu cenu rezervnog dela. Dakle, ovlašćeni servis je prodao rezervni deo korisniku i obavio servisiranje uređaja koje obuhvata ugradnju tog rezervnog dela. Iz svega navedenog u pitanju proizilazi da su pravni posao zaključila dva pravna lica/preduzetnika. Na ugovorne odnose dva pravna lica/preduzetnika (business to business) primenjuju se odredbe Zakona o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br. 31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja - dalje: ZOO).

S druge strane, Zakon o zaštiti potrošača ("Sl. glasnik RS", br. 62/2014 i 6/2016 - dr. zakon - dalje: Zakon) primenjuje se na ugovorne odnose između trgovca i potrošača (business to consumer). Potrošač je fizičko lice koje na tržištu pribavlja robu ili usluge u svrhe koje nisu namenjene njegovoj poslovnoj ili drugoj komercijalnoj delatnosti. Kada fizičko lice kupuje robu/uslugu za sopstvene potrebe i potrebe svog domaćinstva, na takve ugovore (kupovine) primenjuju se odredbe Zakona. Pravna lica i preduzetnici kao kupci roba/usluga ne uživaju zaštitu koju obezbeđuje Zakon, već se na njihove međusobne ugovorne odnose primenjuje zakon kojim se uređuju obligacioni odnosi.

U predmetnom slučaju, zaključen je pravni posao koji obuhvata prodaju robe (rezervnog dela) i pružanje određene usluge (servisiranje i ugradnja). Nakon obavljenog posla, kupcu je izdata faktura.

Što se garancije tiče, ona je ZOO regulisana kao "garancija za ispravno funkcionisanje prodate stvari" i to čl. 501. do 507. ZOO ne propisuje obaveznu dužinu garantnog roka u kome prodavac/proizvođač odgovara po osnovu date garancije.

Članom 501. ZOO propisano je da kad je prodavac neke mašine, motora, kakvog aparata, ili drugih sličnih stvari koje spadaju u takozvanu tehničku robu predao kupcu garantni list kojim proizvođač garantuje ispravno funkcionisanje stvari u toku određenog vremena, računajući od njene predaje kupcu, kupac može, ako stvar ne funkcioniše ispravno, zahtevati kako od prodavca tako i od proizvođača da stvar opravi u razumnom roku ili ako to ne učini da mu umesto nje preda stvar koja funkcioniše ispravno. Ovim pravilima ne dira se u pravila o odgovornosti prodavca za nedostatke stvari.

Članom 502. ZOO propisano je da kupac može zbog neispravnog funkcionisanja zahtevati od prodavca, odnosno od proizvođača opravku ili zamenu stvari u toku garantnog roka, bez obzira na to kad se nedostatak u funkcionisanju pojavio.

Članom 503. ZOO propisano je da se u slučaju manje opravke, garantni rok produžava onoliko koliko je kupac bio lišen upotrebe stvari. Međutim, kad je zbog neispravnog funkcionisanja izvršena zamena stvari ili njena bitna opravka, garantni rok počinje teći ponovo od zamene, odnosno od vraćanja opravljene stvari. Ako je zamenjen ili bitno opravljen samo neki deo stvari, garantni rok počinje teći ponovo samo za taj deo.

Članom 507. ZOO propisano je da se prava kupca prema proizvođaču po osnovu garantnog lista gase po isteku jedne godine računajući od dana kad je tražio od njega opravku ili zamenu stvari.

U konkretnoj situaciji korisniku (kupcu) nije predat garantni list u pisanoj formi, već mu je usmenim putem saopšteno da ovlašćeni servis daje garantni rok od 90 dana na ugrađene delove koji se računa od dana ugradnje (osim kada proizvođač daje drugačiji garantni rok). Dakle, kupcu nije predat garantni list, niti kupac poseduje bilo kakav dokaz (radni nalog, fakturu) iz čije sadržine se može nesporno utvrditi da je ovlašćeni servis dao garanciju za rezervni deo. U ovom slučaju obećanje garancije učinjeno je usmenim putem i ovlašćeni servis kao davalac garancije nije osporio svoju tvrdnju da garantuje za prodat i ugrađen rezervni deo u roku od 90 dana od dana ugradnje, u skladu sa svojom poslovnom politikom. Radi se o tome da je korisnik (kupac) pritužbu izjavio nakon godinu dana od dana kada je izvršeno servisiranje i ugradnja rezervnog dela, te je garantni rok od 90 dana istekao. Ako je proizvođač jasno odredio duži rok u kome odgovara za ispravnost u funkcionisanju rezervnih delova, kupac se može obratiti direktno proizvođaču.

Ukoliko je, eventualno, korisnik u konkretnom slučaju potrošač - fizičko lice, merodavne su odredbe Zakona. Zakon definiše robu, kao svaku telesnu pokretnu stvar i ne propisuje posebnu definiciju za rezervne delove, potrošnu robu i sl. Za saobraznost prodate robe prodavac odgovara po samom Zakonu i to u roku od dve godine od dana kupovine. Zakon ne propisuje obavezu prodavcima da uz kupljenu robu predaju potrošačima bilo kakav pisani dokument o odgovornosti prodavca za nesaobraznost robe ("pisana garancija" koja prati robu, kako je u tekstu pitanja objašnjeno).

Ukoliko se pojavi nesaobraznost na robi, potrošač izjavljuje reklamaciju prodavcu radi ostvarivanja svojih zakonskih prava: 1) opravka ili zamena robe, po izboru potrošača, kao prvi korak; 2) sniženje cene ili raskid ugovora (povraćaj novca potrošaču) kao drugi korak. Na izjavljenu reklamaciju prodavac je dužan da odgovori potrošaču u roku od osam dana, a ukoliko prodavac prihvati reklamaciju kao osnovanu, dužan je da je reši u roku od 15 dana, odnosno 30 dana kada je reč o tehničkoj robi i nameštaju, a ovaj rok se računa od dana izjavljivanja reklamacije. Dakle, potrošač po osnovu saobraznosti kupljene robe može zahtevati ostvarivanje svojih prava u roku od dve godine od dana kupovine, a prodavac je taj koji odlučuje da li je zahtev potrošača opravdan (realan). Ukoliko je reč o robi čiji eksploatacioni period, po prirodi stvari, nije i ne može da bude dve godine i duži (npr. određena potrošna roba, potrošni materijal i sl.), tada prodavca ne obavezuje period od dve godine u kome odgovara za saobraznost. Međutim, prodavac pre zaključenja ugovora o prodaji ima obavezu, utvrđenu članom 13. Zakona, da potrošača obavesti o prirodi i osnovnim obeležjima robe, između ostalog, i o npr. životnom veku određenog uređaja, dela i sl.

Što se garancije tiče, ona je dobrovoljni korak trgovca da potrošaču pruži širi obim prava od prava propisanih Zakonom. Garancija je članom 54. ovog zakona definisana kao svaka izjava kojom njen davalac daje obećanje u vezi sa robom, i pravno je obavezujuća pod uslovima datim u izjavi, kao i oglašavanju u vezi sa tom robom. Dakle, usmena izjava ili oglasna poruka kojom se obećava garancija takođe obavezuju davaoca garancije, što znači da nema zakonske obaveze izdavanja garantnog lista, osim na zahtev potrošača. Davalac garancije može biti proizvođač, uvoznik, trgovac na veliko ili trgovac na malo (prodavac), koji preuzima obaveze prema potrošaču po osnovu date garancije. Zakon ne propisuje dužinu garantnog roka, već je to stvar poslovne odluke i politike poslovanja trgovca. Međutim, pri zaključenju ugovora o prodaji robe i oglašavanju povodom prodaje, trgovac je dužan da se uzdrži od upotrebe izraza "garancija" i izraza s tim značenjem, ako po osnovu ugovora o prodaji potrošač ne stiče više prava nego iz zakonske odgovornosti prodavca za nesaobraznost robe ugovoru, odnosno drugih prava u skladu sa ovim zakonom. Garancija ne isključuje niti utiče na prava potrošača po osnovu saobraznosti robe ugovoru.

 



Kompanija Paragraf svojim pretplatnicima pruža odgovore na stručna pitanja koja se odnose na tumačenje prava.

Ukoliko niste naš pretplatnik možemo da Vas uputimo na:

  • našu internet stranicu na kojoj smo predstavili određene subjekte kojima se možete obratiti za besplatnu pravnu pomoć
  • adresar advokata, gde možete pronaći stručnjaka koji će Vam pružiti advokatske ili konsultantske usluge