Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

ZAKON O RADU: Zakon predviđa da tokom jedne radne nedelje broj prekovremenih radnih sati može da bude najviše osam, odnosno godišnje najviše 416. Takođe, Zakon propisuje da sat prekovremenog rada košta 26 odsto od osnovice, sa mogućnošću da to bude i više ako poslodavac tako odluči. Isto toliko košta i noćni rad, dok se rad praznikom obračunava sa 110 odsto od osnovice. Prekovremeni rad češći je u privatnom sektoru, ali pritužbe radnika sindikatu sve više stižu i iz državne uprave i javnih preduzeća


Većina radnika u Srbiji u proseku dnevno radi dva do tri sata prekovremeno i za taj rad najčešće nisu plaćeni, tvrde predstavnici sindikata.

Prekovremeni rad češći je u privatnom sektoru, ali pritužbe radnika sindikatu sve više stižu i iz državne uprave i javnih preduzeća. Ono što im je zajedničko jeste što ni jedni ni drugi za taj rad nisu plaćeni, niti to pravo u najvećem broju slučajeva mogu da ostvare, pre svega zbog straha od odmazde i gubitka posla.

- Zabluda je da se u Srbiji malo radi. Naprotiv, radi se dosta, ali je poražavajuće to što se za taj rad dobija manje novca. Postala je praksa da se na poslu ostaje, u proseku, od jednog do tri sata duže i to se uslovljava ostankom na poslu uopšte. Radnici to prihvataju i rade bez naknade, jer je novi Zakon o radu ("Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013 i 75/2014 - dalje: Zakon) omogućio da budu otpušteni bez većih poteškoća - kaže Ranka Savić, predsednica Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata (ASNS).

Radnici najviše prekovremeno rade u ugostiteljstvu, građevini, metalskom kompleksu, trgovini, hotelijerstvu, putarskim preduzećima... Takođe, navodi Savić, prekovremenog rada ima i u državnoj upravi i to uopšte nisu sporadični slučajevi.

Ona navodi primer iz ugostiteljstva gde radnici moraju da dođu sat vremena ranije kako bi kafić ili restoran pripremili za početak posla, a onda ostanu i kasnije da sve srede. Kako kaže, ASNS je imao i pritužbe iz pojedinih ministarstava da je u njima praksa takva da "zaposleni moraju da budu na poslu dok je i ministar na poslu" i da se to uopšte ne vodi kao prekovremeni već redovan rad.

Zakon predviđa da tokom jedne radne nedelje broj prekovremenih radnih sati može da bude najviše osam, odnosno godišnje najviše 416. Takođe, Zakon propisuje da sat prekovremenog rada košta 26 odsto od osnovice, sa mogućnošću da to bude i više ako poslodavac tako odluči. Isto toliko košta i noćni rad, dok se rad praznikom obračunava sa 110 odsto od osnovice. Međutim, zakonske odredbe o prekovremenom radu malo ko od poslodavaca poštuje, navodi Duško Vuković, potpredsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije (SSSS).

- Imamo slučajeve pojedinih privatna preduzeća koja poštuju Zakon, i više od toga, pa radnicima isplaćuju recimo 30 odsto do plate na ime prekovremenog rada. Međutim, to je zaista retko - priča Vuković. Kaže i da se poslodavci snalaze na razne načine svesni da su radnici radili duže, pa im neretko govore da ne smeju da prikažu prekovremene sate, ali da će im na ime toga dati neku stimulaciju.

U Ministarstvu rada kažu da su iskustva inspektora različita i da u praksi ima poslodavaca koji poštuju Zakon i zaposlenima isplaćuju prekovremeni rad, ali i onih koji to ne čine.

- Prekovremeni rad od osam sati nedeljno poslodavci najčešće poštuju. Ipak, tokom 2016. godine bilo je slučajeva gde su inspektori rada utvrdili da prekovremeni rad nije organizovan u skladu sa Zakonom i u tim slučajevima podnošeni su zahtevi za pokretanje prekršajnih postupaka protiv poslodavaca - kažu u Ministarstvu.

Izvor: Vebsajt 021, 18.01.2017.
Naslov: Redakcija