PREDLOG ZAKONA O PRESTANKU VAŽENjA ZAKONA O SISTEMU PLATA ZAPOSLENIH U JAVNOM SEKTORU, ZAKONA O PLATAMA SLUŽBENIKA I NAMEŠTENIKA U ORGANIMA AUTONOMNE POKRAJINE I JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE, ZAKONA O ZAPOSLENIMA U JAVNIM SLUŽBAMA I ZAKONA O PLATAMA ZAPOSLENIH U JAVNIM AGENCIJAMA I DRUGIM ORGANIZACIJAMA KOJE JE OSNOVALA REPUBLIKA SRBIJA, AUTONOMNA POKRAJINA ILI JEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE - Tekst propisa
Član 1.
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi:
1) Zakon o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru (“Službeni glasnik RS”, br. 18/16, 108/16, 113/17, 95/18, 86/19, 157/20 i 123/21);
2) Zakon o platama službenika i nameštenika u organima autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave (“Službeni glasnik RS”, br. 113/17, 95/18, 86/19, 157/20 i 123/21);
3) Zakon o zaposlenima u javnim službama (“Službeni glasnik RS”, br. 113/17, 95/18, 86/19, 157/20 i 123/21);
4) Zakon o platama zaposlenih u javnim agencijama i drugim organizacijama koje je osnovala Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave (“Službeni glasnik RS”, br. 47/18, 95/18, 86/19, 157/20 i 123/21).
Član 2.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srbije”.
IZ OBRAZLOŽENJA
II. RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA
Razlog za donošenje Predloga zakona o prestanku važenja Zakona o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru, Zakona o platama službenika i nameštenika u organima autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave, Zakona o zaposlenima u javnim službama i Zakona o platama zaposlenih u javnim agencijama i drugim organizacijama koje je osnovala Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave uslovljen je potrebom da se na drugačijim osnovama sagledaju mogućnosti za reformu sistema plata u javnom sektoru, s obzirom na brojne promene u sistemu plata u prethodnom periodu.
Kako je u periodu od usvajanja zakona o platama u javnom sektoru i nakon uspešnog okončanja procesa fiskalne konsolidacije došlo do mogućnosti povećanja plata u javnom sektoru (od postepenog “odmrzavanja plata” do njihovog nejednakog rasta, između ostalog u oblasti zdravstva, prosvete, socijalne zaštite, itd.) i do znatnog uvećanja minimalne cene rada koja ima značajan uticaj na odnose koji se uspostavljaju novim sistemom (procentualno uvećanje minimalne cene rada po času rada počev od 2021. godine iznosilo je 6,60%, u 2022. godini 9,40%, u 2023. godini 14,30%, u 2024. godini 17,83%, dok se za 2025. godinu predviđa uvećanje od 13,65%), te promene su uticale na potrebu ponovnog razmatranja ključnih postavki u sistemskom zakonu, kako bi se uvažile nastale promene u platama i očekivani reformski procesi odvijali u skladu sa budžetskim mogućnostima i projekcijama rasta plata u narednom periodu.
Pored toga, usled pandemije virusa KOVID-19 na teritoriji Republike Srbije (tokom 2020. i 2021. godine), analitički proces i proces komunikacije reforme plata sa svim delovima javnog sektora bio je usporen, što je dovelo do otežanog funkcionisanja svih podstistema javnog sektora, a ključne aktivnosti države preusmerene su na otklanjanje posledica izazvanih pandemijom. Puna implementacija propisa o platama zaposlenih u javnom sektoru podrazumeva nesmetanu komunikaciju i intenzivnu saradnju svih učesnika u reformi sistema plata radi postizanja što većeg konsenzusa u njenom sprovođenju, uz održive projekcije efekata reforme, koje je bilo teško planirati zbog negativnih posledica pandemije i potrebe njihovog urgentnog ublažavanja realokacijom budžetskih sredstava kako za potrebe nabavki neophodnih roba i opreme, tako i za ciljana povećanja plata zaposlenih u pojedinim delovima javnog sektora.
Navedene, a i druge okolnosti su diktirale potrebu ciljanih povećanja plata zaposlenih u pojedinim delovima javnog sektora u skladu sa budžetskim mogućnostima, što je za posledicu imalo rast broja osnovica zbog različitosti rasta plata za pojedine kategorije zaposlenih.
Posledično, promene u nivoima plata imale su uticaj i na promene u koeficijentima u odnosu na period propisivanja jedinstvene matrice koeficijenata u zakonu, što takođe onemogućava primenu matrice koeficijenata početkom primene zakona od 1. januara 2025. godine bez negativnih posledica u pogledu visine plate zaposlenih u odgovarajućim delovima javnog sektora.
Stoga je novim aranžmanom koji je Republika Srbija postigla sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF), predviđeno da MMF pruži podršku novom analitičkom procesu uređenja sistema plata u javnom sektoru, uvažavajući sve okolnosti koje su relevantne za planiranje budeće reforme sistema plata u javnom sektoru.
Iako je početak primene zakona bio predviđen za 1. januar 2025. godine, a kako iz svih navedenih razloga u vezi sa normativnim okvirom nije moguće primeniti rešenja predviđena navedenim zakonima, predlaže se prestanak važenja sistemskog zakona, kao i posebnih zakona kojima su uređene plate zaposlenih u pojedinim delovima javnog sektora i to: Zakona o platama službenika i nameštenika u organima autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave, Zakona o zaposlenima u javnim službama i Zakona o platama zaposlenih u javnim agencijama koje je osnovala Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave.
III. OBJAŠNjENjE OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA I POJEDINAČNIH REŠENjA
Članom 1. Predloga zakona utvrđuje se prestanak važenja zakona kojim je uređen sistem plata zaposlenih u javnom sektoru, kao i posebnih zakona kojima su uređene plate zaposlenih u organima autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave, javnim službama, kao i javnim agencijama i drugim organizacijama koje je osnovala Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave.
Članom 2. Predloga zakona uređuje se stupanje na snagu ovog zakona.
Izvor: Vebsajt Vlade, 22.11.2024.